Svaki narod, kao i svaka pokrajina, ima svoj znakovni jezik. Gestovi su nastajali, nastaju i dalje se razvijaju prirodnim putem zbog potrebe određene grupe ljudi za komunikacijom. Kada smo upoznati sa govornim jezikom određenog narečja, primećujemo i razlike u znakovnom jeziku koji koristi manja grupa ljudi. Tako možemo razlikovati:
. pokrajinske gestove
. dečje gestove
. porodične gestove
. školske gestove
. kulturno-obrazovne gestove
. gestove među poznanicima
Pored originalnog znakovnog jezika, koji gluvi upotrebljavaju među sobom, sa počecima obrazovanja gluvih pojavili su se i različiti znakovni sistemi. Oni su povezani sa govornim jezikom, ili su kombinacija gesta i govornog jezika, jer su u proces stvaranja bili uključeni čujući profesori, roditelji i drugi; većina gluvih ima probleme sa usvajanjem strukture znakovnog jezika. Slično se dešavasa čujućim roditeljima gluve dece. Zato su u svetu i kod nas razvijeni sistemi za komunikaciju između gluvih i čujućih.
Ti sistemi su vrlo rašireni i dobronamerni, jer žele gluvima da pomognu pri učenju govornog jezika, koji je potreban za dalje obrazovanje i druženje sa čujućim ljudima. Gluva osoba koja zna oba jezika je dvojezična i mnogo bolje komunicira u određenom znakovnom sistemu u odnosu na situaciju.
