Različitim položajem prstiju lako oblikujemo pojedinačna slova azbuke govornog jezika, a te pokrete nazivamo prstna ili ručna azbuka. Pokretima prstiju mogu se predstaviti lična imena i prezimena, imena geografskih pojmova i oni pojmovi za koje ne postoji određeni gest.
Prstna azbuka je poznata već dugo vremena. Katolička biblija iz X veka prikazuje skice položaja prstiju koji su monasi u to vreme koristili među sobom, pored jezičkih i dogovorenih pokreta.
Postoji jednoručna i dvoručna azbuka. Srbija, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Makedonija i Crna Gora koriste dvoručnu azbuku, a u Sloveniji i u većini drugih evropskih zemalja koristi se jednoručna abeceda, kao internacionalno priznati sistem. Australija, Engleska, Škotska, Novi Zeland, Indija i Južna Afrika imaju svoj, priznati sistem dvoručne abecede. Međutim, i tamo je poznat jednoručni sistem i brzo se prebace na njega ako se neko koristi njim.
